Nedostaje?

Rekli su mi da se tuga lakše svede na papir nego sreća. Da se tužniji snovi lakše pamte od onih sretnijih. Kao i oni trenuci koji su bili sretni da se teže opišu nego oni tužniji. Vjerujem im, jer tako to obično biva. Lakše je otpjevati tužniju pjesmu nego sretniju. Pokušala sam da isplačem svu…

Nastavi čitanje →

«Mnogo puta sam se upitala kako bi bilo, da sam tu prošla ja; minutu ranije, ili minutu kasnije, vjerojatno te oči nebi susrela, i nebih sad lutala svijetom kao

Opet sam se zatekla kako brojim korake, ovaj put drugačije; lagane i smirene. Iz daleka činilo bi se da hodam sa ciljem, sa neočekivanom snagom vjetra koji u trenutku hrabrosti postoji. Na cjeli život slegla sam ramenima i rekla; proći će, a od sad ću živjeti. Sjećam se kako sam prolazila fazu kada sam spuštala…

Nastavi čitanje →

San

Sanjala sam da sam uz neko daleko more, šetala najljepša stopala. Malena, mekana, i plašljiva. Tek su otkrivale daleka mora, rijeke, šume i planina. Otkrivale su jezero poljubaca, pjesmu prkosnih stabala, igru dalekih ptica, i pismo malenoga neba. Sanjala sam da su mi pričale, kako su anđeli nebeski sišli na zemlju, da će zagrliti nesretne…

Nastavi čitanje →